Austalka Jake Whyte živi sama na sumornom britanskom otoku
na farmi ovaca. Ona je visoka, snažna žena sa leđima punim ožiljaka. Jedino
društvo joj je pas kojeg je i nazvala jednostavnim imenom Pas. Od ljudi jedino
kontaktira s Donom, čovjekom od kojeg je i kupila farmu. Njezini problemi
nastaju kada netko počne ubijati njezine ovce. Iako isprva sumnja na divlje
životinje i lokalne klince, ubrzo odbacuje tu zamisao i shvaća da je nešto
mnogo tajanstvenije u pitanju.
Jedne noći u štaglju Jake pronađe pijanog muškarca Lloyda.
Lloyd putuje zemljom i na svakom mjestu na kojem zastane ostavi mali dio pepela
svoga pokojnog prijatelja. Na neki čudan način Jake i Lloyd postanu prijatelji,
unatoč njezinoj rezerviranosti.
Ova priča je pisana tako da se poglavlja međusobno
izmjenjuju u sadašnjosti i prošlosti. Dok nam sadašnjost opisuje trenutni život
Jake Whyte, poglavlja u prošlosti nam opisuju što je to od čega Jake bježi, što
je to što ju je otjeralo iz Australije. Zanimljivo je da ta poglavlja koja se
odvijaju u prošlosti počinju samim krajem onoga što joj se događalo u Australiji,
i idu prema početku njezinog života, prema onome što ustvari uzrokuje sve
njezine probleme.
Ovo je priča o ženi koja je napravila veliku životnu
pogrešku, i dok pokušava pobjeći od svoje prošlosti upada u nove nevolje.
Sve ptice pjevaju
sam pročitala u jedno nedjeljno popodne. Svako poglavlje me sve više i više
vuklo na to da saznam što se to desilo glavnoj junakinji, zašto bježi od svoje
prošlosti. Ali moram priznati da me kraj malo razočarao. Ali unatoč tome, ova
knjiga od mene dobiva vrlo dobru ocjenu.