Diane je imala lijep život. Imala je muža Colina i kćer Claru
koje je obožavala. Vodila je maleni kafić-knjižaru u Parizu “Sretni ljudi čitaju i piju kavu”, te je imala
poslovnog partnera Felixa koji joj je ujedno bio i najbolji prijatelj. No,
nakon što je muža i kćer izgubila u tragičnoj nesreći, s njima umire i dio nje.
Diane se zatvara u sebe i odbija se vratiti svome starome životu. Ni godinu
dana nakon njihove smrti, ona još ne može prihvatiti njihov gubitak.
Kako bi nekako prihvatila gubitak svoje obitelji, odluči se
odseliti u Irsku. Colin je uvijek htio posjetiti tu zemlju, ali nikada tamo
nisu otputovali zato što je Diane mrzila hladnoću.
Nakon što stigne u Mulranny, maleno mjesto na obali Irske,
ponada se da će tamo ponovo sama izgraditi svoj život. No, u njezin život ulazi
Edward, samotan i ćudljiv susjed koji nakon nekog vremena u Diane probudi osjećaje
za koje je mislila da ih nikad neće osjetiti.
Ovo je ukratko sadržaj ovog romana gdje sam vam htjela
opisati o čemu se tu točno radi, a da vam ipak previse ne otkrijem. Stvarno sam
ga pročitala u jednom dahu i baš mi se svidio.
Ovo je emocionalna priča o ljubavi, gubitku, te učenju kako
ponovno živjeti. Ovo je priča o ženi koja nakon tragičnog gubitka svoje
obitelji pokušava pronaći vlastiti mir i ponovno želi preuzeti život u svoje
ruke. Od samog početka sam suosjećala sa Diane. Njezina ljubav prema mužu i kćeri
je opipljiva, a tuga nakon što ih izgubi je vidljiva u svemu onome što radi.
Dobila sam dojam da svojim odlaskom u Irsku ona nije htjela prestati tugovati
za obitelji, nego je to htjela činiti na nekom drugom mjestu što dalje od svog
najboljeg prijatelja Felixa (jedina osoba kojoj Diane dopušta da joj priđe
blizu nakon nesreće) i svojih napornih roditelja. No, novi ljudi koji su ušli u
njezin život, polako ju izvlače iz njezine tuge.
Lik Diane je savršeno opisan, njezina sreća, a zatim tuga se
osjete u svakoj napisanoj riječi, dok Edward, njezin susjed prema kojem ona razvije nježne osjećaje, nije
tipičan lik kakav biste inače očekivali u ovakvoj priči. Mračan je, mrzovoljan,
te pomalo grub i divlji.
Kako sam odmicala s čitanjem ove knjige, u glavi sam imala
točnu sliku onoga što sam mislila da će se dogoditi. Naravno da nisam bila ni
blizu onome što se dogodilo i to je ono što me najviše osvojilo, totalno
neočekivan kraj. Ova knjiga nije bila nimalo ono što sam očekivala i drago mi
je što nije završila na način na koji završi većina knjiga u kojima glavni
likovi ponovno pronalaze sami sebe.
Kako je Diane prihvatila gubitak svojih voljenih, te što se
desilo s njom i Edwardom otkrijte sami! Imate moju toplu preporuku!
Ja se samo nadam da će nam Egmont Hrvatska prevesti i knjigu
“Don`t worry, life is easy” ove
spisateljice, nastavak ovog odličnog romana!