Joe Lynch je jako zadovoljan svojim životom. Ima ženu Mel
koju jako voli i četverogodišnjeg sina Williama s kojim provodi sve svoje
slobodno vrijeme. Zaposlen je na pola radnog vremena kao učitelj u obližnjoj
školi. Putujući kući jednog dana s posla nakon što je sina pokupio u vrtiću u
prometnoj gužvi ugleda auto svoje žene iako bi ona u tom trenutku trebala biti
na poslu. Na nagovor svog sinčića odluči je slijediti. Nije ni slutio da će mu
ta odluka promijeniti život.
Mel se odveze u obližnji hotel. Tamo u hotelskom restoranu
Joe je ugleda u napetom razgovoru s obiteljskim prijateljem Benom. Nakon što
njegova žena ode iz hotela, Joe odluči razgovarati s Benom u podzemnoj garaži i saznati o čemu su razgovarali on i njegova žena. Prilikom njihovog razgovora
dolazi do naguravanja i Ben padne na pod i udari glavom. Iz uha mu počne teći
krv.
U tom momentu se pojavi maleni William koji ne može doći do zraka. Upravo
ga je uhvatio napadaj astme. Joe ga odnosi do autu gdje držu njegov lijek, no
Pumpica Ventolina se ne nalazi u automobilskom pretincu. Joe brzo stavlja sina
u auto i hitno ga odvozi kući kako bi mu što prije dao toliko potrebni lijek.
Nakon što kod kuće William primi svoju dozu lijeka i bude mu bolje, Joe opet
odlučuje otići na hotelsko parkiralište da vidi što je s Benom i da mu pomogne.
Kada napokon stigne tamo, nema ni Bena ni njegovog auta. A u svoj toj strci i zbrci
izgubio je i mobitel.
Nakon toga njegov život više nikada neće biti isti!
Wow! Kako je ovo bilo napeto! Jednostavno kad sam počela
čitati knjigu, nisam mogla prestati. I iako sam morala zaviriti i škicnuti kraj (nisam ga mogla zamisliti ni u najluđim snovima), svejedno mi je bila
napeta. Joe mi je u nekim trenucima išao na živce sa svojom naivnošću, ali opet i ta njegova naivnost je dio čari
ove priče. U zadnje vrijeme sam pročitala nekoliko psiholoških trilera, ali
ovaj jedini zaslužuje čistu peticu. Ako ste ljubitelji ovog žanra, obavezno
pročitajte.