Što me privuklo ovoj knjizi? Definitivno njezin naslov. Ovo
je knjiga koja ima puno mudrosti i humora. Puna je preokreta i ima neočekivan
kraj.
Ovo je prva knjiga autora Jeana Merciera. Izdana je u
Francuskoj gdje je bila izdavački fenomen s nakladom od 50 000 primjeraka i mjesecima
je bila na top ljestvicama čitanosti.
Zbog čega je župniku Benjaminu prekipilo? Brigitte i Guillmette, njegove župljanke zadužene za cvijeće na oltarima međusobno se
svađaju i ogovaraju, netko je uneredio ispovjedaonicu, a kao šećer na kraju,
nekolicina župljana pokreće peticiju protiv njega.
Može li gore od ovoga? Za župnika Benjamina može.
Sve te nemile događaje ispriča svome subratu Julienu Pottieru,
jednome od rijetkih svećenika kojeg smatra svojim prijateljem. No, Julien ga
šokira izjavom da ga je biskup imenovao profesorom Svetoga pisma na
biskupijskoj teologiji.
Ova je vijest je na Benjamina djelovala kao da mu je netko
zabio nož u leđa, jer to je nešto o čemu je sanjao godinama. Smjesta ustaje i odlazi od zaprepaštenog Juliena i nestaje u noći. Iz župnog dvora pokupi svoje
stvari, ostavlja kratku poruku i odlazi. Njegov iznenadni odlazak je ostavio
župljane s mnoštvom pitanja: Gdje je župnik nestao? Da li je pobjegao s nekom
ženom? Da li je umro ili jednostavno poludio?
Prvih pedesetak stranica ove knjige mi je bilo pomalo
dosadnjikavo i pitala sam se gdje to ono nešto zbog čega svi ovu knjigu hvale. No,
nakon tih pedesetak stranica radnja se počinje “zakuhtavati” i napokon shvaćam zbog
čega je ova knjiga postala bestseller i koja je njena poruka. Moja
ocjena? 3,5