Nicola je u posjetu baki koja umire. Posljednje što govori Nicoli je da se na dnu vrta nalaze bebe i da se o njima treba brinuti. Nakon što joj baka umre, Nicola odluči to istražiti i stvari brzo počnu izmicati van njezine kontrole.
Kad Nicola zaključi da bi na dnu vrta mogle biti pokopane
bebe, suoči se s majkom zbog toga. Majka joj kaže da su to samo brbljanja
umiruće žene. Ali onda, Nicolina najmlađa kći Maisie, pronalazi malu kost u blizini
vilinskih ukrasa u dnu vrta. To otvara Pandorinu kutiju jer se Nicola protivi
majčinim željama i u sve uključuje policiju.
Ovo je knjiga koja se lako čita. Rečenice nisu dugačke, nema
podužih opisa, a dijalozi su sasvim realni. Glavna priča je o Nicoli. Nakon
svakog poglavlja o njoj slijedi poglavlje ispisano kurzivom. Ponekad je riječ o
Betty (baki); ljubavna pisma između nje i Williama iz 1944. Bila je tu i priča
o neimenovanoj ženi koja je starijeg muškarca upoznala kao tinejdžerka. Nisu ih
smjeli vidjeti zajedno, pa su se tajno sastajali jednom tjedno. Ova su
poglavlja kratka, jeziva i stoga vrlo uzbudljiva. Mislim da je radnja dobro
promišljena.
Uživala sam u ovoj knjizi o tri generacije žena iz iste obitelji,
Betty, Irene i Nicoli; njihove živote su
narušavale tajne, krivnja i gađenje prema njima samima.
Svidjela mi se Nicola koja je bila vrlo hrabra i odlučna
udovoljiti bakinim željama. Međutim, smatram da je bila vrlo nelojalna prema
svojoj majci koja nije željela da ona kontaktira policiju. Ponekad sam mislila da
je Nicola nepromišljena, pogotovo kad je vjerovala pogrešnoj osobi.
Odličan triler i definitivno ga preporučujem ljudima koji
žele drugačiju vrstu trilera. Ovdje naglasak nije na policijskoj istrazi, već
na otkrivanju vlastitog identiteta i identiteta preminule bake. Odlično napisano!