Max i Pip su dvoje roditelja koji se jako vole, ali još više vole svog sina Dylana. Dylan ima tumor na mozgu koji se operacijom nije mogao potpuno ukloniti i sada ponovo raste. Oštećenje njegovog mozga je veliko i ako poživi neće moći hodati, pričati ili komunicirati o svojim potrebama.
Max i Pip moraju odlučiti da li Dylanu pružiti liječenje
koje ga neće izliječiti, ali može mu produžiti život..ili dopustiti liječnicima
da mu pružaju samo palijativnu njegu do smrti.
I jedno i drugo imaju drugačije mišljenje o tome što je
ispravno za njihovog sina, pa sud mora donijeti odluku što je najbolje za
Dylana.
Kakva je to noćna mora kada vam kažu da je vase dijete teško
bolesno i da nema nikakve nade za oporavak. Kako možete donositi odluke kad
svaka stanica u vašem tijelu ne želi dopustiti da vaše dijete umre, ali bez
obzira na donesene odluke, vaše će dijete umrijeti. Samo je pitanje kada.
Što život čini vrijednim življenja? Tko odlučuje?
Prvi dio knjige mi je bio puno bolji od drugog dok pratimo
Pip i Maxa kako se bore pomiriti s činjenicom da njihov voljeni sin nikada neće
postati normalno dijete, nikada neće moći voditi normalan život. Tada
moraju donijeti odluku koju nijedan roditelj nikada ne bi trebao donijeti.
Njihova veza i brak, kao i sam opis likova su dobro napisani. Osjetila sam kako
me boli srce zbog oboje.
Drugi dio knjige daje nam dvije moguće sudske odluke i kakav
bi mogao biti život Pip i Maxa nakon bilo koje odluke, da se Dylanu pruži samo
palijativna skrb ili da se dopusti da ga otac odvede u SAD na novu vrstu
zračenja.
Taj dio knjige za mene je bio malo sporiji za čitanje. No
sve u svemu, to nije utjecalo na moju konačnu ocjenu ove knjige.
Druga polovica knjige je, kao što sam naslov sugerira,
nakon. Nakon što sudac donese odluku, autor istražuje dva različita ishoda:
jedan u kojem sudac pristaje uz majku i onaj u kojem sudac pristaje uz oca. To
me potaknulo na razmišljanje da ispitujem posljedice obje odluke.
Odlična knjiga! Moja iskrena preporuka!