Život Guylaina Vignollesa prolazi u rutini. Ali bez obzira na to, to je još uvijek jedan neobičan život. Svaki dan on se vozi vlakom za Pariz u 6:27, gdje glasno i razgovijetno dvadesetak minuta čita neke odlomke iz knjiga koje donosi sa sobom. Ostali putnici u vlaku smatraju ovu osobinu svog suputnika kao šalu, a ni ne zamišljaju da je njegov posao uništavanje knjiga. Da, Guylain Vignolles radi u tvrtki za recikliranje papira, ali uglavnom knjiga koje više nikoga ne zanimaju. To je tužan posao, ali je njegov posao i on ipak uspije ukrasti neke listove za čitanje u vlaku.
Tada jednog dana pronalazi usb stick i na njemu dnevnik
Julie, žene koja zbog posla u javnom toaletu dolazi u kontakt s raznolikim
dijelom čovječanstva, i to je potiče da neke od svojih najdubljih misli upisuje
u dnevnik ili u ovom slučaju na usb stick.
Naravno, Guylain traži Julie, a pomaže mu prijatelj koji i
sam traži obrađene ostatke dvije stvari koje su nekada bile njegov veliki dio
....
Ovo je priča je o usamljenosti i žaljenju, a istodobno je i
ljubavna priča u kojoj naši likovi čeznu za onom divnom i bolnom stvari zbog
koje im srce malo brže kuca svaki dan. Uživala sam u mješavini poetskog tona i
humora u knjizi i meni je knjiga bila laka i brza za čitanje.
Meni je ova knjiga bila dirljiva i svidjeli su mi se njezini
neobični likovi. Jedna velika četvorka od mene.